Usporedba romske tkanine s tradicionalnim pamučnim/vunenim tkanjem otkriva nekoliko ključnih razlika. Najočitija razlika leži u glatkoći tkanine: tkanje pamuka/vune, sa svojim jednostavnim dvo-smjernim,-ciklusnim tkanjem, proizvodi glađu, ravnomjerniju površinu; dok četvero-ciklus romske tkanine neizbježno stvara blage horizontalne pruge. Ova razlika ne utječe samo na vizualni izgled, već i na dodir i mehanička svojstva tkanine.
Što se tiče primjene, pamučno/vuneno tkanje prikladnije je za osnovne odjevne predmete koji zahtijevaju visoku glatkoću, dok se romsko tkanje, zbog svoje jedinstvene teksture i elastičnosti, češće koristi u modnoj i funkcionalnoj odjeći srednje- do -visoke- kategorije. Još jedna važna razlika leži u strukturnoj stabilnosti tkanine: zbog svoje veće gustoće tkanja, romska tkanina općenito pokazuje bolju otpornost na paranje i dimenzijsku stabilnost od uobičajenih pamučnih/vunenih tkanina.
